Zemlja izgubljenih stvari

Zemlja izgubljenih stvari

Jeste li se ikada zapitali gdje se nalaze stvari koje ste nekada izgubili?  Odgovor se krije u Carstvu snova. I to u jednoj posebnoj zemlji – Zemlji izgubljenih stvari. Tu se nalaze sve one stvari koje je neko nekada izgubio. Zato je Zemlja izgubljenih stvari jako velika zemlja.

U Zemlji izgubljenih stvari živi mnogo čarapa. Neko bi pomislio da su one usamljene jer obično se izgubi samo jedna čarapa – rijetko cijeli par.

Ali ne – izgubljene čarape su jako vesele jer se napokon druže sa onim s kim žele, a ne s kim moraju. Tako, jedna tamnoplava čarapa često šeta sa jednom čarapom s mašnicom i crvenim srcima. I izgledaju, onako, zaljubljeno. Sportske, bijele, čarape, raznih veličina, obično provode vrijeme na igralištu, gdje igraju odbojke, fudbala i između dvije vatre.

A skroz male čarape, one šarene, sa autićima, dinosaurusima, srcima, mašnicama, cvjetićima, njih možete vidjeti u parkiću, kako se klackaju, spuštaju niz tobogane i ljuljaju na ljuljaškama.

U Zemlji izgubljenih stvari, nalazi se i puno kišobrana. Ko bi rekao da se kišobrani tako lako gube, pogotovo oni veliki? Ipak, izgubljenih kišobrana ima toliko da su oni, pored čarapa, najmnogobrojniji stanovnici Zemlje izgubljenih stvari. To i nije toliko loše jer u Zemlji izgubljenih stvari kišobrani ne služe samo da štite od kiše. U Zemlji izgubljenih stvari, kišobrani druge stanovnike štite i od sunca jer se suncobrani rijetko izgube.

Uz to, ostali stanovnici Zemlje izgubljenih stvari, koriste kišobrane kao prijevozno sredstvo, da putuju zrakom, s jednog na drugo mjesto. To je jako uzbudljivo tako da stanovnici Zemlje izgubljenih stvari često izmišljaju neke obaveze ne bi li ih kišobrani vozali tamo-vamo. Ponekad to kišobranima dosadi pa se u zraku igraju ganje s balonima, čisto iz zabave.

U Zemlji izgubljenih stvari ima i puno knjiga. Izgubljene knjige su tamo jako sretne zato što ne sjede besposleno po cijeli dan čekajući da ih neko pročita ili obriše prašinu s njih. Knjige se vole družiti i, kada nisu zauzete čitanjem, zabavljaju se tako što se igraju. Jedna od njihovih omiljenih igara je gradnja knjigokula. Ona se igra tako što se knjige podijele u timove pa se slažu u vis, jedna na drugu. Pobjednik je onaj tim koji se najvisočije poslaže u knjigokulu. Bude tu cike i galame, a ponekad, kada se neka knjigokula sruši, bude i ljutnje.

U Ulici izgubljenog školskog pribora, žive olovke, gumice, bojice, šiljala, flomasteri, kistovi, makaze, krede, tempere i drugi izgubljeni pribor za školu. Tu su sve kuće, zgrade, ceste i pločnici šareni, obojeni, iscrtani malim i velikim crtežima, ispisani pisanim i štampanim slovima. Ta ulica je uvijek ispunjena grajom i smijehom – izgubljeni školski pribor često ima goste jer svi vole da se druže s njima i da skupa crtaju, pišu, režu, lijepe i boje. I tu nikoga nije briga što se na početku jedne rečenice nalazi napisano malo slovo. I što na jednom zidu piše 3+2=6. Jedino neke velike i ozbiljne knjige izbjegavaju ovu ulicu jer im se ne dopada kada neko piše ili šara po njima.

U Zemlji izgubljenih stvari ima i puno igračaka. I to raznih. Lutkice, autići, plišanaci, LEGO kockice, sudići, plastične figurice, karte, lopte svih veličina i boja. Lopti ima baš puno. One vole da jurcaju, da skaču i da se kotrljaju. I najdraže im je da prave kotrljajuću loptorijeku. Kotrljajuća loptorijeka se pravi tako što se što više lopti uzkotrlja uz neko brdo, a onda se sve, uz veselu vrisku i smijeh, u isto vrijeme, skotrljaju. Kako je to divan prizor kada vidiš džinovsku, šarenu, kotrljajuću loptorijeku kako se kotrlja nizbrdo. Kada se kotrljajućoj loptorijeci neko nađe na putu, lopte ga zgrabe, bace u vis, zatim dočekaju tako da ne padne na zemlju nego na njih i onda svi skupa jure dalje.

Izgubljene igračke vole da organizuju zabave i piknike pored jezera ili u parkićima. Kakve su to samo zabave! Na njih su pozvani svi stanovnici Zemlje izgubljenih stvari. Na tim zabavama se pleše, igra i zabavlja dokle god želiš.

U Zemlji izgubljenih stvari je posebno čuven i rado posjećen čoko-piknik koji prave plišani medvjedići. Sve što se jede na čoko-pikniku, napravljeno je od mliječne čokolade – čokoladno mlijeko, čokoladni sendviči, čokoladni sok, čokoladne bombone i, naravno, čokoladna pizza.

Izgubljenih autića u Zemlji izgubljenih stvari ima puno i uglavnom su jako zauzeti. Po cijeli dan jurcaju naokolo, razvoze ostale stanovnike gdje treba, ali uvijek nađu vremena i da učestvuju u trkama autića.

Izgubljene lutkice se, također, bave raznim stvarima. Neko bi pomislio da po cijeli dan sjede, lakiraju nokte i isprobavaju novu odjeću, ali ne! Lutkice lakiraju nokte samo kada im se lakiraju nokti, a novu odjeću isprobavaju kada su raspoložene da isprobavaju novu odjeću. U međuvremenu rade ono što vole. Često popravljaju autiće kada im ispuše guma ili otpadne točak, igraju lopte sa plišancima, posjećuju prijatelje u Ulici izgubljenog školskog pribora, čitaju knjige bebama „ćelama“ ili idu na kupanje u jezercetu sa drugarima.

U Zemlji izgubljenih stvari nikada nije dosadno i niko ko posjeti Zemlju izgubljenih stvari ne želi da ode iz nje. Koliko nam je poznato, to se dogodilo samo jednom, kada je Zemlju izgubljenih stvari posjetila jedna mala plišana tigrica. Ipak, to je priča koja će biti ispričana drugi put.

Zato sada, kada znate gdje odlaze izgubljene stvari, nemojte biti tužni kada nešto izgubite, nego čvrsto zatvorite oči i neka vas vaše sove povedu u Carstvo snova, u Zemlju izgubljenih stvari.