Recenzija knjige Carstvo snova, Amila Zukanović

Recenzija knjige Carstvo snova, Amila Zukanović 

Damir Mušanović, doktor odgojnih nauka

U bajkovitom svijetu, gdje se granice stvarnosti često brišu, a riječi postaju mostovi prema nepoznatom, pojavljuje se ovo djelo koje nas vodi u srce izmišljene zemlje – prostora što ne postoji na mapama, ali ima svoju mapu, a pored toga živi u simbolima, emocijama i mašti autorice. Ova zemlja, satkana od snova, brižljivo biranim dijelovma te zemlje i dubokih alegorija, ne traži vjerodostojnost nego prepuštanje. Nekad kroz stihove, a nekad kroz prozno pisanje, koji istodobno očaravaju i uznemiruju, autorica nas poziva da zakoračimo u svijet gdje se mit isprepliće sa stvarnošću, a jezik postaje jedini zakon koji vlada. Ova recenzija pokušat će proniknuti u slojeve tog imaginarnog pejzaža, istražujući kako poetsko-prozni izraz oblikuje svijet koji, iako izmišljen, nosi odjeke stvarne potrebe i neostvarene želje. 

Zemlje koje nastaju iz pera autorice, nestvarne i nadasve neobične, pružaju utočište onome što svakodnevica potiskuje – slobodi dječije mašte. U tim krajolicima ne postoje granice stvarnoga: po dnu rijeke trče ptice, po nebu lete podmornice. Nada sve, mapa ima upitnika dva, taman da čitalac nađe svojoj mašti mjesto bez kraja. Mora i okeani prelijevaju se u nijansama koje oko nikad nije vidjelo, skrivajući u svojim dubinama stvorenja što sjaje tugom ili mame nježnošću poput ljubičastog lava. Manje poznate ulice skrivaju poznate izgubljene predmete. No, ono što ove zemlje čini živima nisu samo čudesni predjeli, već bića koja ih nastanjuju – stvorenja koja se ne mogu objasniti logikom, već ih se može razumjeti jedino srcem. To su plodovi bezgranične mašte, oličenja dječijeg pogleda na svijet, gdje svako čudovište može biti prijatelj, a svaka prijetnja tek maskirana prilika za igru i čudo. 

Putovanje kroz ovu izmišljenu zemlju ne nalikuje nijednom poznatom putopisu – ono je stalno iznenađenje, poput sna koji se preobražava svakim korakom. Zemlja o kojoj autorica piše raste s čitateljem; iza svakog zavoja pruža novi krajolik, iza svake riječi otkriva nepoznatu dimenziju. Da li se mrštiš kad te neko voli ili se smiješ kad te nešto boli? Nema karte koja bi mogla obuhvatiti ovu zemlju, jer ona odbija da se ukroti – ona diše, raste, presvlači se, skriva i otkriva u ritmu autoricinih stihova. Uzbuđenje koje proizlazi iz tog nepredvidivog kretanja ne jenjava; ono tjera čitatelja da ide dalje, dublje, uvijek s osjećajem da je na rubu otkrića – iako će konačni kraj, taj mitski „posljednji krajolik“, uvijek ostati izvan domašaja. U toj neuhvatljivosti leži čarolija – putovanje je važnije od dolaska, a zemlja, iako izmišljena, nikada nije ista, baš kao ni onaj koji je njome kročio. 

Zamislite zemlju koju ne možete nacrtati na mapi, jer svaki put kad pokušate, ona već izgleda drukčije. U toj zemlji, koju pjesnik gradi od riječi i snova, ništa nije konačno ili gotovo da nije kao tajne opisane u jednom dijelu Carstva snova – ni stvorenja što se rađaju iz kapljica soka koje čini kiša, kao i čamac koji se za oblak skriva. Putovanje kroz taj čudesni svijet nalik je listanju stare slikovnice koja svaki put iznova mijenja slike – i nikad ne dosadi. Dok se mali čitatelji dive letećim otocima i šarenim lavovima što glancaju motore, odrasli među stranicama pronalaze zaboravljene želje: da ponovo vjeruju u nemoguće, da se izgube bez straha, da otkriju krajolik koji ih razumije bolje od stvarnog svijeta. Najljepše je to što se ova zemlja ne da dokučiti do kraja – taman kad pomisliš da si je upoznao, izraste nešto neobično, naiđeš na neki davno izgubljeni predmet ili bespotrebnu stvar. I tako, s osmijehom djeteta i srcem sanjara, čitatelj putuje dalje – jer u toj zemlji, baš kao u djetinjstvu, kraj ne postoji, a svako novo poglavlje obećava čudo. 

Motiv, jezik, simbolika 

U središtu ove lirsko-dramske zemlje leži neugasla potreba za otkrivanjem – motiv koji se provlači poput čarobnog konca kroz sve stranice. Putnik, bilo dijete ili odrasli čitatelj, vodi se radoznalošću, a ne kompasom; ovdje nema pravih puteva, samo smjerova koje mašta prepoznaje. Motivi prirode – rijeka, mora, itd. – nisu samo opisi krajolika, već unutarnja stanja duše. Rijeka ne teče samo kroz dolinu, već kroz misao; brdo nije samo uzvišenje, nego trenutak hrabrosti. More zna plakati, zemlja može čuvati tajnu, a ona najopasnija stvorenja skrivaju potpuno bezopasno stanje koje čeka da bude pronađeno. 

Jezik je u ovom djelu poput čarolije izgovorene naglas – jednostavan, ali začudan, bogat slikama koje čitatelja ne tjeraju da ih tumači već da ih osjeća. Pjesnik se služi ritmom i muzikom riječi da otvori vrata mašte, ali i vrata uspomena, jer ovaj jezik poznaje i dijete i odrasli. Rime se ponekad tiho provlače, kao da se igraju skrivača, a ponekad skaču iz stiha kao veseli prijatelji koji pozivaju na ples. I ništa nije slučajno – svaki stih, ma koliko čudesan bio, nosi simboliku dublju od površinske slike: velika bijela morska psina možda je samo želja malih ilustratorica, a dvorci u oblacima zaboravljeni snovi koji čekaju da ih neko opet posjeti. 

Ono što ovo djelo čini posebnim jest ravnoteža između igre i mudrosti. Djeca će ga voljeti jer u njemu nema dosade – stalno se nešto novo događa, svijet se mijenja, likovi su neobični i simpatični, a često potiču na otkrivanje skrivenih poruka. Odrasli će ga zavoljeti jer će na svim stranicama pronaći nešto dragocjeno: podsjetnik da još uvijek mogu putovati onim putevima koje su nekada davno zatvorili zauvijek. U ovoj knjizi, granica između jave i sna se briše, a ono najljepše u čovjeku – sposobnost da sanja budan – ponovo dobija prostor da raste. 

Ova bajkovita knjiga nije samo zbirka proznih i poetskih izražavanja, već prozor u svijet u kojem mašta ima dom, a čudo svakodnevni oblik postojanja. Kao što se prava putovanja ne mjere kilometrima nego onim što nam promijene iznutra, tako i ovo putovanje kroz izmišljenu zemlju ostavlja trag u svakome ko mu se prepusti. Djeca će u njoj pronaći prostor za igru bez granica, svijet gdje se sve može i ništa ne mora, dok će odrasli, možda po prvi put nakon dugo vremena, osjetiti kako je to ponovo vjerovati u nemoguće – ne zato što zaborave stvarnost, već zato što ih ova knjiga podsjeti da su snovi njezin neizostavni dio. I upravo u toj ravnoteži između lakoće i dubine, igre i ozbiljnosti, skriva se ljepota ove knjige: ona je dragocjeno putovanje koje nikad ne završava, jer zemlja o kojoj govori stalno raste, mijenja se i čeka nas – svaki put iznova – da je ponovo otkrijemo. Carstvo snova nadilazi svoju književnu vrijednost, a nestvarno okruženje koje ga obilježava potiče maštu i stvaralaštvo čitatelja nudeći ambijent koji razvija osjećaj za neobično.